U veljači ove godine, u sklopu 15. godišnjice postojanja Svjetske banke sjemena, na Svalbard je stigla i prva kolekcija sjemena iz Hrvatske. "Riječ je o 153 primke iz skupine žitarica i kukuruza i osam primki iz skupine povrća", naveli su u priopćenju iz Ministarstva poljoprivrede, te dodali da je time ispunjen jedan od ciljeva Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora do 2027. godine, o kojem smo pisali u prvom nastavku. Pohranjene su ključne žitarice kao što su pšenica, ječam i kukuruz, te od povrća bob, matovilac, zelena salata i paprika.

Osim ovog "egzistencijalnog zaloga", kako se Hrvatska još priprema za budućnost i eventualne nestašice hrane? Srećom, priroda je još uvijek bogata prirodnim sirovinama za ljudsku prehranu: u prirodi postoji oko 300 tisuća biljnih vrsta, čovjek u prehrani upotrebljava oko 300 vrsta, a glavninu hrane u modernom društvu čini samo 20-ak vrsta. No, mnoge zemlje u proizvodnji hrane nisu samodostatne, a rat u Ukrajini uzrokovao je nesigurnost u opskrbi te strah zbog moguće nestašice hrane i natjerao većinu država da propitaju stanje svojih robnih zaliha te krenu u njihovo obnavljanje, posebno kad su u pitanju osnovne prehrambene namirnice.

Robne zalihe jedan su od načina zaštite u kriznim vremenima, a uslijed elementarnih nepogoda koje Hrvatsku pogađaju posljednjih godina - potresi, požari, poplave i oluje - koristimo ih sve učestalije. Po službenoj definiciji, robne zalihe postoje u svrhu osiguranja opskrbe stanovništa u slučaju poremećaja na tržištu određenih proizvoda, u slučaju elementarnih nepogoda i ratnog stanja, a mogu se koristiti i za upućivanje žurne pomoći drugim državama. Mjerilo robnih rezervi su dani potrošnje, a financirane su iz proračuna, ali i iz zakupnine skladišta i najma opreme, prodaje rezervi i viškova iz prethodnih godina.

Kada se spomenu robne zalihe, prvo na što se obično pomisli su poljoprivredni proizvodi. Novi zakon iz prosinca 2022. određuje da robne zalihe čine osnovni poljoprivredni, prehrambeni i neprehrambeni proizvodi te kao novina osnovni lijekovi, cjepiva, protuotrovi i sanitetski i potrošni medicinski materijal. Robnim zalihama upravlja Ravnateljstvo za robne zalihe koje je pod ingerencijom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a na čelu mu je ravnateljica Anja Bagarić. Popis robe koja ulazi u zalihe određuje se bilancom strateških robnih zaliha, čiju reviziju svake godine Ministarstvo predlaže Vladi.

U lipnju ove godine Ravnateljstvo je podnijelo Izvješće o stanju i upravljanju robnim zalihama za 2022. godinu, iz kojeg je vidljivo da se značajno povećala količina niza proizvoda, kao i vrijednost robnih zaliha. Godišnji popis roba strateških robnih zaliha obavljen je u razdoblju od 14. studenog do 31. prosinca 2022. na ukupno 272 lokacije. Zbog sigurnosti, lokacije na kojima se skladišti roba su tajne, a tijekom godine redovito se rade - ili bi se barem trebali raditi - nadzori i provjere stanja robe i uvjeta smještaja. Provjera stanja robnih rezervi je nužna, jer znalo se događati da robne rezerve na papiru postoje, a u skladištima nema roba, kao što je to bio slučaj u poznatoj "aferi Đakovština" iz 2010. godine, kada je utvrđeno da je iz silosa u kojem su se čuvale zalihe žita i uljarica nestalo gotovo 29 milijuna kilograma robe.

Sveukupna vrijednost roba robnih zaliha na dan 31. prosinca 2022. bila je za 16,58 posto viša nego u 2021. godini, iako su rashodi i izdaci u odnosu na 2021. bili veći zbog troškova prihvata i zbrinjavanja izbjeglog stanovništva Ukrajine.

Na dan 31. prosinca 2022. stanje u zalihama bilo je sljedeće: 58.244 tona pšenice, 26.468 tona kukuruza, 39 tona riže, 4910 tone ječma i 6 tona tjestenine, zatim 1014 tona junećeg mesa, 805 tona svinjskog mesa, 20 tona topljenog i 56 tona polutvrdog sira, 250 tisuća litara trajnog mlijeka, 12 tona mlijeka u prahu, 4.018.446 litara ulja, 5788 tona šećera, 484 tone kuhinjske soli i 600 kg vegete, te 148 tona konzerviranog povrća, 31 tona džema i voćnih namaza, 420 kg juha u vrećici i 24 tone jaja u prahu. Tu su još i 289.104 komada cjelodnevnih suhih obroka, dvije tone dječje hrane te 90.721 litara vode za piće.

Polovicu robnih zaliha čine prehrambeni, a polovicu neprehrambeni proizvodi, no kako se ovdje bavimo isključivo hranom, tek ćemo spomenuti da se u rezervama nalaze još kreveti i madraci, kontejneri, naftni derivati, cisterne, agregati i pumpe za vodu, deterdženti i osnovni higijenski proizvodi, šatori, oprema za zaštitu od poplava, sredstava za asanaciju te, po novome, zaštitna medicinska oprema.

Usporede li se podaci o zalihama iz travnja i prosinca 2022., vidljivo je da su povećane količine niza proizvoda, poput pšenice, ječma, ulja i svinjskog mesa, a obnovljene su i rezerve kukuruza i šećera. Najveću vrijednost robnih zaliha čini pšenica u iznosu od 17 posto, a od prehrambenih proizvoda slijede ulje sa 10 posto, kukuruz sa 6 posto, juneće meso s 5 posto, šećer sa 4 posto, mesne konzerve s 3 posto i riblje konzerve s 2 posto udjela.

Hrvatska proizvodi dovoljne količine žitarica, čak i više nego što su domaće potrebe (izvozimo oko 60 posto proizvodnje), kao i uljarica i u tom segmentu ne ovisi o uvozu iz Rusije i Ukrajine, ali nije samodostatna u proizvodnji svinjetine, junetine, teletine, peradi te voća i povrća.

Prema izvještaju UN-a, broj gladnih ljudi u svijetu zbog pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini porastao je za 122 milijuna u odnosu na 2019. godinu. Máximo Torero Cullen, glavni ekonomist FAO-a, upozorio je da će tijekom vremena na razinu gladi ozbiljan utjecaj imati i klimatske promjene, pa se postavlja pitanje hoće li klimatska kriza uskoro postati i kriza hrane? Europska unija nije ugrožena nestašicama hrane, no sve češća suša dovodi do presušivanja pojedinih rijeka, što je bio slučaj lani s rijekom Po, najplodonosnijem područjem u Italiji koje daje trećinu ukupne poljoprivredne proizvodnje te zemlje. Hrvatska je na prvom mjestu u Europi po zalihama pitke vode po broju stanovnika, no prisjetimo se da su prošlo ljeto na području Istre zbog suše čitavih mjesec dana na snazi bile redukcije vode.

A kako druge europske zemlje stoje po pitanju organiziranosti i spremnosti na nestašice hrane?

U Njemačkoj vlasti potiču građane da imaju spremne i osobne zalihe hrane za barem deset dana, dok u Austriji specijalizirani dućan civilne zaštite prodaje razne potrepštine za preživljavanje, kao što su sigurnosna torba za skladištenje namirnica ili mjesečne zalihe već gotovih jela.

Iako Švicarska već gotovo dva stoljeća nije vodila ratove, u toj se zemlji robne rezerve shvaćaju iznimno ozbiljno, jer u kolektivnoj memoriji građana još su živa sjećanja na razdoblja nestašica tijekom Drugog svjetskog rata kada su stanovnici na javnim površinama gradova sadili krumpir. Troškove skladištenja snose svi građani Švicarske, no oni su na prvu nevidljivi jer se dodaju potrošačkim cijenama pa tako svaki stanovnik za obavezne zalihe godišnje izdvoji oko 15 franaka. I dok se kod nas na popisu strateških robnih zaliha nalazi Vegeta, u švicarskim robnim zalihama neizostavna je - kava. Unatoč tome što nema pravu nutritivnu vrijednost, kava pospješuje produktivnost i pomaže u stresnim situacijama - što krize i nestašice svakako jesu - i zato, zaključili su Švicarci, ostaje do daljnjega obavezan dio kriznih zaliha.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije