Osim ex situ i in situ očuvanja sjemena, koje smo spomenuli u prošlom tekstu, postoji i treći način očuvanja koji se naziva on farm. Uz Nacionalnu banku biljnih gena, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko banaka sjemena u kojima sorte održavaju entuzijasti, vrtlari i poljoprivrednici. Jedna od njih je i Društvena banka sjemena, projekt Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG) čiji je glavni cilj doprinijeti očuvanju lokalnih i tradicijskih sorti sjemena, ali i obnovi onih "izgubljenih" za buduće generacije.

Početkom 2021. godine ZMAG se pridružio i Povjerenstvu za biljne genetske izvore kako bi sudjelovao u izradi nacrta Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2027. godine, a uključen je u Radnu skupinu povrće. Ključna razlika u odnosu na Nacionalnu banku biljnih gena jest ta da je Društvena banka sjemena neformalna organizacija otvorena za javnost, kojoj svi zainteresirani jednostavno mogu pristupiti.

Društvene banke sjemena (Community Seed Banks), u svijetu postoje od 1980-ih godina, a pokreću ih vrtlari i poljoprivrednici, no pojam ne treba miješati s urbanim vrtlarstvom. Pojam koji danas poznajemo pod nazivom urbani ili gradski vrtovi nastao je u Njemačkoj u 19. stoljeću kao reakcija na nestašicu hrane, a tijekom Prvog svjetskog rata, Velike depresije i Drugog svjetskog rata u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji i Italiji nastaju zajednički vrtovi, tzv. liberty gardens, u kojima su ljudi uzgajali voće, povrće i začinsko bilje kako bi smanjili pritisak na proizvodnju hrane i potpomogli ratne napore.

Većina društvenih banaka sjemena u Europi nastala je kao lokalne grassrots inicijative, a mnoge od njih razvile su se iz pokreta za zaštitu okoliša. Ovdje primjećujem dosta sličnosti s odrastom, pokretom iz područja političke ekologije, koji su također pokrenuli grassroots aktivisti 2002. godine u Francuskoj, odakle se proširio u druge europske zemlje. Sve do 2018. Hrvatska nije imala ovakav tip organiziranog sustava očuvanja i proizvodnje sjemena.

- Društvenu banku sjemena službeno je osnovala Sendy Osmičević, a organizacija koja nam je bila velika pomoć u tom procesu je udruga Arche Noah iz Austrije. Oni su nam bili svojevrsni mentori i onda je Sendy istraživala kako to može postaviti na noge u legalno-pravnom smislu - kaže sadašnja voditeljica projekta Petra Pavleka.

Preteča banke bila je knjižnica sjemena, gdje se, baš kao u pravoj knjižnici, sjeme moglo posuditi pa kad dozrije vratiti, no to nije dobro funkcioniralo jer, kažu iz udruge, ljudi nisu vraćali sjeme.

Udruga ZMAG do sad je prikupila preko tisuću različitih vrsta sjemena povrća, cvijeća i začinskog bilja, a većinom se radi o hrvatskim tradicijskim sortama ili populacijama. Sjeme se najčešće prikuplja na samom terenu, obilazeći sela, ili putem razmjena sjemena, a jedan dio sami uzgajaju na svom Recikliranom imanju u Vukomeriću, udaljenom 30-ak kilometara od Zagreba, na kojem je ukupno osmero zaposlenih.

- Sjeme je otvoreno za sve i ne morate biti član ili institucija da biste do njega došli. Inicijalna ideja bila je da se sjeme regenerira i dijeli među članovima, no praksa je pokazala da ljudi ne žele biti dijelom članstva ili jednostavno nisu blizu, no naša vrata su otvorena svima - poručuju.

I sâma sam odlučila učlaniti se u Društvenu banku sjemena - godišnja članarina je 35 eura, a možete birati želite li biti simpatizer ili vrtlar. Jedina razlika između ova dva tipa članstva jest ta što kao vrtlar imate obavezu regeneriranja i vraćanja sjemena u banku. Kao simpatizer nemate nikakve obaveze, a u oba slučaja zauzvrat dobivate pet paketića sjemena, besplatne radionice, elektroničke biltene i priručnik za sjetvu. Izabrala sam jednostavniju verziju članstva, a za svega nekoliko dana na moju adresu stiglo je i pet paketića sjemena koje sam mogla sama odabrati. S obzirom da nemam vrt ni balkon, birala sam ono što će, nadam se, uspijevati i na prozorskoj dasci - bosiljak, vlasac, cherry rajčice i cvijeće.

Jesu li se možda uslijed nedavnih oluja ili drugih prirodnih nepogoda suočili s gubitkom sjemena i kako u praksi funkcionira razmjena?

- Događaju se gubici, u nedavnim poplavama nismo imali stradanja, u oluji se odlomilo jedno stablo i palo na krov radionice, no u potresu jesmo izgubili nešto sjemena i upravo to nam govori da ne možemo očekivati da će samo jedna organizacija ili banka sjemena čuvati sjeme. Naš program pokušava educirati druge ljude kako da i oni osnuju društvene banke ili banku za sebe, kako bi svi imali u svojim podrumima uskladišteno nešto sjemena. Na taj način postajemo puno stabilniji i možemo nešto razmijeniti - objašnjava Pavleka.

Prije dvije godine dobili su upit za određenim vrstama sjemena iz Zavoda za biljne znanosti na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, te im je za potrebe istraživanja ZMAG donirao ozimi ječam i sirak (sudansku travu) iz svoje banke. No, najveću štetu ipak im je pričinio jedan mali glodavac:

- Ove godine nismo uspjeli na vrijeme osušiti i uskladištiti bob, pa nam ga je pojeo miš, no uspjeli smo ga nadomjestiti bobom koji su nam poslali iz udruge Permakultura Dalmacija - prepričava zgodnu anegdotu Petra Pavleka.

- Sjeme ima određeni rok trajanja, nakon nekog vremena gubi klijavost, a najbolje ga čuvate njegovim konstantnim regeneriranjem - ističe Pavleka i dodaje da je važno imati različite sorte i skladištiti ih na različitim mjestima, kako bi u slučaju potrebe jedni drugima mogli pomagati.

 

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije