U nekada neuglednoj i zapuštenoj dvorišnoj zgradi u Kačićevoj ulici na broju 9/2, krajem svibnja otvorena je nova čuvaonica Etnografskog muzeja. Od čuvaonice Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Novom Petruševcu, o kojoj smo pisali u prethodnom tekstu, razlikuje po tome što je prva čuvaonica u Hrvatskoj otvorenog tipa, odnosno dostupna široj javnosti. Otvorenju je prethodio projekt uređenja i rekonstrukcije zgrade koja je izvorno građena kao pivnica. No, kako je sve krenulo?

Zbog loših uvjeta pohrane u muzeju (višegodišnji problemi s prodiranjem oborinskih voda), sredinom 2015. godine Etnografski muzej pokrenuo je projekt obnove koji je prijavljen za sufinanciranje iz fondova Europske unije. Osnivač muzeja, Grad Zagreb, muzeju je za potrebe čuvaonica na raspolaganje dao zgradu nekadašnje Zemaljske uzorite pivnice, kako bi se glavna zgrada muzeja na Mažuranićevom trgu rasteretila i kako bi se povećao postotak izložene muzejske građe, koji je iznosio samo četiri posto. Slijedila je prijava za građevinsku obnovu zgrade u okviru ITU mehanizma i obnove brownfield lokacija, točnije, obnove zapuštenih lokacija ili građevina koje se mogu prenamijeniti i urediti za potrebe stanovništva ili ekonomski isplative investicije. Ukupna vrijednost projekta iznosila je nešto više od 8 milijuna i 230 tisuća eura.

Novouređena dvorišna zgrada djeluje prostrano i prozračno, sve u njoj još miriši po novome. Čuvaonica ima 2650 kvadrata, ali djeluje veće. Prostire se na četiri etaže: podrum, prizemlje i dva kata. Na drugom katu smješteni su uredi za kustose, soba za sastanke, dokumentacija i arhiva, a s velike terase pruža se pogled na donjogradske krovove i Medulićevu ulicu. U prostoru prevladava bijeli namještaj sa žutim detaljima, a za uređenje interijera, kao i za rekonstrukciju zgrade, zaslužna je glavna projektantica Kristina Vujica. U zgradi je ukupno sedam depoa. Na prvoj etaži razgledavamo depo za tekstilnu građu te konzervatorsko-restauratorsku radionica za tekstil. I ovo je velika, svijetla prostorija sa specijalnim lampama, te posebnim stolom za čišćenje tekstila.
- Jedini smo muzej koji ima takav stol osim Hrvatskog restauratorskog zavoda - ističe Tea Rittig, viša kustosica i voditeljica Odjela zbirki i dokumentacije.

Tekstilni predmeti čine najveći dio fundusa Etnografskog muzeja, a u čuvaonicu su preseljeni u drugoj fazi selidbe, koja je trajala od siječnja do početka svibnja. Preseljena je cijela zbirka tekstilnih predmeta, njih oko 40 tisuća, što je odrađeno muzejskim kombijem. U prvoj fazi selidbe, tijekom srpnja 2023. preseljeni su veći predmeti, i to uz pomoć kamiona Kunsttransa, tvrtke specijalizirane za prijevoz umjetnina. Trenutno se u čuvaonici nalazi oko 50 tisuća predmeta, neke zbirke tek trebaju biti preseljene, kao što je vrlo osjetljiva zbirka pisanica, a u muzeju je ostala zbirka pokućstva, koju čine teži i veći predmeti nepodobni za rastavljanje ili seljenje.
- Sređeni podaci i dokumentacija jako su nam olakšali selidbu, a još u tijeku samog preseljenja vodilo se računa o smještaju građe - naglašava Rittig, te kao još jednu osjetljivu zbirku navodi zbirku slika na staklu, tzv. Hinterglasmalerei.

Prije selidbe rađena je fumigacija, specifična mjera dezinsekcije primjenom plina ili para, a jednom godišnje, uglavnom na proljeće, kao jedna od mjera primjenjuje se i tzv. zamagljivanje. Uz to, restauratori rade česte preglede predmeta, a svaki novi predmet koji ulazi u zbirku prvo ide u zamrzivač. Depoi su organizirani putem sustava pomičnih regala. Posebno zanimljiva je zbirka slika koju posjeduje Etnografski muzej, a prevladavaju likovni radovi s temama iz života sela i prikazima seljaka u narodnim nošnjama, među kojima su i djela poznatih hrvatskih umjetnika kao što su Emanuel Vidović, Tomislav Krizman i Ljubo Babić. Slike se čuvaju u posebnom tipu opreme - okvirima s mrežom na izvlačenje, a kustosica nam pokazuje portret Salamona Bergera, suosnivača i prvog ravnatelja Etnografskog muzeja koji je naslikao Vlaho Bukovac - tipičan reprezentativni portret zadnjih godina Bukovčeve zagrebačke faze.

U čuvaonici se nalazi i foto-studio i ured za muzejskog fotografa, a podrumu je smještena zbirka lončarstva. Podrum se od ostalih katova razlikuje i po tome što su konzervatori u njemu ostavili cigleni strop nekadašnje pivnice. Izvorno ju je projektirao Matija Antolec 1891. godine, a izveli su je graditelj Vjekoslav Šafranek i arhitekt Robert Wiesner. Zgradi pripada i veliki stražnji vrt u kojemu su već ovaj vikend održane radionice začinskog bilja, a s tom praksom nastavit će i dalje.
- Namjeravamo organizirati tematska vodstva za javnost, i to u manjim grupama do deset ljudi, naravno uz strogo kontrolirano kretanje po zgradi. Već smo imali i probna vodstva, a ciljamo na širu javnost kao što su restauratorska struka, studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta, članovi KUD-ova, folklorna društva… - nabraja Rittig.

Proces obnove započela je bivša ravnateljica Etnografskog muzeja Goranka Horjan, a nastavila ga je sadašnja ravnateljica Zvjezdana Antoš, čiji je mandat počeo u kolovozu 2023. godine. U Etnografskom muzeju radi od 1995., muzejska je savjetnica, te voditeljica zbirke pokućstva, zbirke kućnog inventara, zbirke maketa i modela i zbirke slika. Magistrirala je i doktorirala muzeologiju. Je li čuvaonica kruna njezine dosadašnje karijere?
- Jest u smislu da sam uspjela opremiti čuvaonicu, osmislila njezinu ulogu i namjenu. Koncept otvorene čuvaonice suvremena je muzeološka praksa jedinstvena u Hrvatskoj, što je meni kao muzeologu izuzetno važno. Čuvaonica prati suvremene muzeološke, etnografske i antropološke trendove, a ujedno je i primjer dobre prakse koju bi trebali slijediti i drugi muzeji u Hrvatskoj. Neki to već i čine: u travnju je otvoren Interpretacijski centar Muzeja Turopolja s odgovarajućim depoom, a u posjetu nam je bio Muzej Slavonije iz Osijeka, te mislim da smo kao matični etnografski muzej dobro djelovali - smatra Zvjezdana Antoš.

Uzor joj je bila čuvaonica muzeja Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu, gdje je bila u studijskom posjetu, a iskustva je crpila i iz posjeta muzejima u Helsinkiju i Glasgowu. Posebno ističe i onaj tzv. nevidljivi rad iza muzeja; istraživanja, naime, pokazuju kako su čuvaonice percipirane kao najmanje vidljiv segment muzejskog posla, stoga ne čudi da je u svijetu već dugo prisutan trend njihova otvaranja javnosti. Ovaj projekt, ističe Antoš, nije samo čuvaonica, već predstavlja novo, suvremenije i inovativnije viđenje uloge muzeja u zajednici:
- Unosimo niz novih muzejskih aktivnosti i želimo da naše muzejske zbirke budu dostupne javnosti, kako bismo potaknuli ljude na razmišljanje i inspirirali ih da nauče vrednovati našu baštinu i cijeniti nasljeđe koje netko čuva - zaključuje ravnateljica.

Povodom Dana europske baštine i 105. obljetnice Etnografskog muzeja, od 1. listopada kreću Dani otvorenih vrata, u sklopu kojih će se održati obilasci čuvaonice, kao i tri besplatne radionice za građane. A što se samoga muzeja tiče, za studeni je najavljeno otvaranje velike izložbe koja će se baviti kulturom putovanja.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti