Alta Badia je savršeno mjesto za otvaranje skijaške sezone, jer premda se oko otvaranja potrude svi, nigdje nema takve kombinaciju hedonizma i skijanja kao što je glasoviti A Taste of Skiing

Premda se o tome u autističnim balkanskim zabitima poput naše manje zna, na svijetu postoje sasvim normalna mjesta gdje je život prilično lijep.

Jedno od takvih je i talijanska Alta Badia, čarobna skijaška regija u Dolomitima, u kojoj se početak sezone tradicionalno obilježava Gourmet ski vikendom kao dijelom priče zvane A Taste of Skiing, spektakularnom kombinacijom skijanja i vrhunske gastronomije s mnoštvom Michelinovih zvjezdica i sjajnih vina što traje čitavu sezonu.

Ideja o spajanju skijanja s vrhunskom gastronomijom mudra je i logična u kontekstu činjenice da skijališta Alta Badie (Corvara, San Cassiano, La Villa, Colfosco, Badia, La Val) možda i nemaju toliko dugih i širokih staza neka druga u Dolomitima, uključujući susjednu Val Gardenu, ali zato nigdje na svijetu nema ni toliko Michelinovih zvjezdica na tako malom prostoru.

Pravila Gourmet ski vikenda su jednostavna: svatko tko želi uživati u kombinaciji prvog sezonskog skijanja i vrhunske hrane plati 50 eura, za što dobije narukvicu s kojom može obilaziti skijaške staze Alta Badije, a od 11 do 15 sati zvjezdicama ovjenčani vrhunski chefovi u nekoliko planinskih bajkovitih restorana za njih pripremaju delicije koje mogu kušati i zaliti s vrhunskim lokalnim vinima.

Zvuči savršeno i točno tako zapravo jest. Kada govorimo o kombinaciji skijanja i hedonizma, ništa se ne može mjeriti s otvaranjem sezone u Alta Badiji.

Pod motom #skitheitalianway, Alta Badia ove godine obilježava 10. izdanje otvaranja sezone u znaku A Taste of Skiing, a sve će biti u znaku sjećanja na kulinarske teme koje su karakterizirale svaku od proteklih sezona te brojne slavne chefove ovjenčane Michelinovim zvjezdicama koji su od 2009. do danas pripremali vrhunska jela. Posljednje dvije godine osobno smo svjedočili genijalnom konceptu čitave te priče i pritom beskrajno uživali.

Za razliku od 2016. godine, kada snijega nije bilo ni u tragovima i samo su se staze umjetno zasnježene topovima bijelile na obzoru poput kakvih planinskih albino žila, prošlog nas je prosinca dočekala sasvim drugačija slika. Skijaška sezona 2017/2018 bila je jedna od najbogatijih snijegom ikada pa je dojam napokon bio primjeren godišnjem dobu.

Prednost je Dolomita što tamo ima više sunčanih dana tijekom zime nego igdje drugdje na planinama, ali prošla je sezona bila obilježena vrlo čestim oborinama tako da zapravo nije bilo potpuno sunčanog tjedna. Ipak, u slučaju hedonističkog raja kakva je Alta Badia to uopće ne mora biti problem.

Alta Badia je nama zapravo prilično blizu. Iz Zagreba do Corvare je oko 450 kilometara, dobar dio puta vozi se autocestama, ali nešto prije Cortine one završavaju, a ostatak je sporija vožnja sasvim dobrom cestom preko brda. Ide li se preko Rijeke nema troška slovenske vinjete, ali desetak eura ide na cestarinu u jednom smjeru. Stiže se otprilike jednako brzo, što znači da ćete na putu izgubiti minimalno šest – sedam sati.

Kao i godinu ranije bili smo smješteni u Col Altu, vrlo ugodnom hotelu s četiri zvjezdice na ulazu u Corvaru, opremljenom sa svim pratećim spa i wellness sadržajima, velikim i vrlo ugodnim sobama te sjajnim barom. Do hotela se prošle sezone, zahvaljujući obilnom snijegu, moglo doskijati direktno sa staze što je, zna svatko tko skija i prošao je križne puteve bauljajući u pancericama sa skijama na ramenu, ogromna prednost.

Corvara je lijepo i elegantno, ponešto razvučeno mjesto s mnoštvom vrhunskih hotela i restorana, ali može se pronaći i povoljan smještaj u apartmanima, kao i odlično jesti za normalne novce. Skijanje na 130 kilometara uglavnom sunčanih staza Corvare i Alta Badie na koje voze 53 žičare idealno je za manje zahtjevne skijaše, ali postoji i nekoliko zahtjevnijih crnih staza poput prekrasnog Vallona s kojeg se može dugom i vrlo dobrom crvenom Boe spustiti prema Corvari, odnosno Campolongom prema Arabbi ili legendarne crne Gran Rise koja mi, za razliku od odlične paralelne crvene, onako strma i ledena, vječno u sjeni i polumraku šume nikad nije legla. Dobrih crvenih staza ima dovoljno za vrhunsko uživanje u skijanju, dok je plavih bezbroj. Vrlo je blizu i lako dostupna i susjedna Arabba sa svojim uzbudljivim i zahtjevnim crnim stazama i onim slavnim zidom zvanim Porta Vescovo koji je savršen za peglanje ujutro, ali popodne ga osvajači Sella Ronde temeljito raskopaju pa bude prepun hupsera i ektremno težak, neugodan i traumatičan za slabije skijaše. Izvrsna je i crvena staza iznad Colfosca, a brzo se stiže i na fantastične staze susjedne Selve odnosno Val Gardene. Svi će, naravno, odraditi i puni krug oko Selle zvan Sella Ronda u oba smjera i, uglavnom, shvatili ste, tu se doista ima gdje uživati i u skijanju.

Corvara i čitava Alta Badia mjesta su po mjeri nešto starije, hedonizmu sklone populacije kojoj su gurmanski užici u vrhunskim restoranima jednako važni ili čak važniji od skijanja, a tulumarenje do zore im nije uopće presudno pa je sasvim logično da sezonu otvore gastro spektaklom zvanim Gourmet Skisafari.

Alta Badia ima jednu od najačih restoranskih scena Italije, a kao nigdje drugdje na svijetu, na samo nekoliko četvornih kilometara nalazi se čak šest Michelinovih zvjezdica, raspoređenih u tri vrhunska restorana predvođena savršenim St. Hubertusom u sklopu hotela Rosa Alpina u San Cassianu, čiji je svjetski slavni chef Norbert Niederkofler 2017. dobio svoju treću zvjezdicu.

U San Cassianu se nalazi i La Siriola, restoran s dvije Michelinove zvjezdice u sklopu hotela Ciasa Salares kojega vodi mladi, beskrajno talentirani i maštoviti Niederkoflerov učenik Matteo Metullio, opušten i zabavan lik čiji je degustacijski slijed od osam jela već legendaran među ljubiteljima vrhunske gastronomije.

Corvari je, pak, Michelinovu zvjezdicu donio inovativni chef Nicola Laera koji svoja maštovita jela priprema u restoranu La Stüa de Michil u sklopu hotela La Perla.

Naravno, izvrsno se jede i u drugim restoranima Alta Badie, ali ova tri su već ozbiljne znamenitosti koje bi svatko tko zna i voli uživati u hrani morao barem jednom posjetiti.

Na otvaranju prošle sezone lokalcima Niederkofleru, Metulliu i Laeri pridružili su se također Michelinovim zvjezdicama ovjenčani gostujući kuhari Nino Graziano, Alberto Faccani, Francesco Baldissarutti i Giuseppe Biuso, da bi pripremili gourmet spektakl na stazama pod nazivom „Okusi našeg djetinjstva“.

Tako je u Clubu Moritzino, na platou iznad La Ville, gdje je za privilegirane novinare iz čitavog svijeta prve večeri priređena spektakularna degustacija najbolje talijanske hrane uz ponudu vrhunskih vina, Niederkofler dan kasnije skijaše s degustacijskom narukvicom fascinirao pastrvom „iz svog djetinjstva“, Metullio je u Piz Arlari, meni najdražem restoranu na stazama Alta Badije, kuhao nevjerojatno ukusne tripice/fileke dok je Nicola Laera nadmašio sve i briljirao u Biochu savršenstvom okusa kojeg je postigao fenomenalnim telećim obrazima s gramolatom, peršinovim korjenom i pečenim šljivama.

Od gostujućih chefova, Nino Graziano koji je doputovao iz Moskve gdje drži restoran Semifreddo s dvije Michelinove zvjezdice pripremao je vege kombinaciju artičoka, jaja i krumpira, Alberto Faccani (restoran Magnolia, Cesanatico, dvije Michelin zvjezdice) okrepljujuću juhu s tjesteninom, Francesco Baldissarutti (Perbellini, Isola Rizza, Verona, 1 Michelin zvjezdica) na Col Altu špecle s jezerskim algama servirane u kokošjoj juhi s dimljenom pastrvom i ikrom, dok je Giuseppe Biuso (Il Cappero, Isola di Vulcano, Sicilija, jedna Michelin zvjezdica), zastupao more sa svojom verzijom hobotnice u umaku.

Sve te krasote zalijevale su se izvrsnim lokalnim vinima, a dan kasnije za novinare je organizirana i jednako uzbudljiva vinska tura po stazama uz lokalnog sommelierea i skijaškog vodiča koji se dobro sjećaju obitelji Todorić i njihovih redovitih dolazaka u Alta Badiju, gdje se nikada s njima nije pojavljivao tata Ivica.

Vinsku priču, za one kojima će takve informacije možda biti korisne kod kupnje, počeli smo s dva bijela pinota, odličnim Meranovim suhim Tyrol Weissburgunderom iz 2015. godine čija je cijena u trgovinama oko 130 kuna te Festival weissburgunderom. Potom je na red došao Adrianov traminac Movado izvrsno bijelo vino nešto moćnijeg tijela i umjerene slatkoće čija je cijena oko 120 kuna, a degustaciju bijelih vina zaključili smo s vrlo dobrim Sölvinim polusuhim Da silva sauvignonom, koje se može kupiti po cijeni od oko 150 kuna.

Od crnih vina prvo smo kušali solidan, ali ne spektakularan Pfannenstielhofov beaujolais St. Magdalener classico, iz 2016. godine koji definitivno ne opravdava cijenu od oko 290 kuna, ali stvar je popravio izvrsni suhi i osvježavajući crni pinot Linticarius riserva iz 2014. koji se u trgovinama može kupiti za oko 250 kuna.
Linticarius je bio odličan, ali finale je bilo još bolje. Murijeva Lagrein Riserva iz 2014. definitivno spada u najbolja vina koja smo probali u tom dijelu Italije. Lagrein je tipična autohtona sorta grožđa koja je vrlo česta u ovom području. Riječ je o suhom vinu moćnog tijela, srednje izraženih tanina i manje kiselina s prepoznatljivim aromama kupine, dima, duhana i čokolade. Ovo izvrsno vino može se kupiti za oko 215 kuna i tko god želi iz Alta Badie ponijeti kući nešto autohtono i ozbiljno dobro, ovo je sjajan izbor.

Ponijeti kući neko od izvrsnih lokalnih vina, odlična je odluka, ali ludost je vratiti se iz Alta Badie bez nekog od fenomenalnih moćnih lokalnih sireva. „Smrdljivi“ Puzzone je klasik i uvijek mudar odabir, ali Formae Val di Fiemme Riserva čisto je savršenstvo kakvo se rijetko nađe. Nema straha od cijena, vrhunski su talijanski sirevi uglavnom dosta jeftiniji od hrvatskih, a nije da nisu i bolji.

Prošle je godine, dakle bilo ludo i nezaboravno, a ove će se godine 10 talijanskih i stranih chefova, predvođenih začetnikom ove priče, veličanstvenim Norbertom Niederkoflerom, evocirati uspomene i od najkvalitetnijih autentičnih talijanskih namirnica na stazama kuhati jela što su obilježila svako od dosadašnjih 10 izdanja gourmet ski safarija.

Uz nezaobilazni trio lokalnih zvijezda vrhunska će jela pripremati i briljantni Slovenac Tomaž Kavčič (Pri Lojzetu), koji premda još uvijek čeka na odavno zasluženu Michelinovu zvjezdicu, na popisu 300 najboljih svjetskih chefova zauzima 99 mjesto i bolje je plasiran od mnogih kolega sa zvjezdicama. Ne treba ni spominjati da na toj najprestižnijoj listi najboljih kuhara iz najboljih restorana nema nikoga iz Hrvatske i naše tragično otužne restoranske scene. Kuhat će i Giancarlo Morelli (Pomiroeu Restaurant, 1 Michelinova zvjezdica), Diego Rossi (Trattoria Trippa – Milano) i Christina Bowerman (Glass Hostaria Restaurant, jedna zvjezdica), potom Gennaro Esposito (restoran Torre del Saracino, dvije Michelinove zvjezdice) , Martin Dalsass (restoran Talvo by Dalsass, St. Moritz), te Giorgio Locatelli, (Locanda Locatelli).

Svako od predstavljenih jela bit će, razumije se, u kombinaciji s nekim od vrhunskih lokalnih vina i ostat će u ponudi lokalnih restorana do kraja skijaške sezone.

Za one ambicioznije i spremne potrošiti malo više, u ponedjeljak 17.prosinca, kada se u Alta Badiji voze utrke Svjetskog skijaškog kupa, organiziran je "Altissimo", ekskluzivni brunch na kojem će Niederkofler, Metullio i Laera za svakoga tko plati participaciju od 380 eura, od 11 ujutro do kasno poslijepodne u Clubu Moritzino na Piz La Ili, otkud kreće Gran Risa, pripremati savršenekulinarske čarolije.

Uglavnom, tko god voli skijati zna da je prvo pravilo uživanja izbjeći hrvatski tjedan i pripadajuće mu seljaštvo, a tko si može priuštiti i organizirati skijanje u prosincu na otvaranju sezone, uživat će u savršeno pripremljenim stazama bez iritantnih gužvi i povoljnijim cijenama nego u visokoj sezoni. Istina, drugdje ima i boljih i širih staza, ali baš nitko ne otvara sezonu tako ukusno i dobro kao Alta Badia.