Što vidjeti, gdje jesti, zašto ići u Queens i Brooklyn, što raditi nakon baseballa, gdje pogledati dobar koncert

Dobrodošli u moj grad. OK, nije to baš moj grad, nije ničiji, ali zapravo, istodobno i baš zbog toga New York je svačiji grad. Tu možete biti potpuno nevidljivi jer pored toliko događanja i uz toliko ljudi nitko nema vremena primjetiti vas ako to baš ne želite. Opet, nigdje se ne možete tako spektakularno istaknuti kao u ovom gradu.

Nisam rođen u New Yorku, doselio sam u njega prije 20 godina, ali ne zbog karijere, niti zbog obitelji. Došao sam zbog strastvene ljubavne veze s tim gradom, a dva desetljeća nakon dolaska još sam uvijek u njega zaljubljen.

Što je dobro raditi u New Yorku?

Osobno imam nekoliko favorita koje bih preporučio svima koje put nanese u New York. Odlazak trajektom na Staten Island, recimo, prekrasno je iskustvo, baš kao i posjet fantastičnom zoološkom vrtu u Bronxu. Obožavam panoramske letove iznad grada, a od bezbroj muzeja, onaj u Queensu, gdje sada živim mi je najdraži. Ipak, ako bi nešto trebalo izdvojiti kao najbolju stvar koju čovjek može raditi u New Yorku, to bi bilo šetanje gradom. Moj savjet svima je: hodajte do iznemoglosti po ovom predivnom gradu jer to je nešto što vam nikada ne može i neće dosaditi. Uvijek postoji neka nova fascinantna ulica, novi dućan, novi bar, klub ili restoran, nova lica koje niste otkrili prije i poglede očiju koji će vas oduševiti i ispričati vam neku novu, fantastičnu osobnu priču.

Kao čovjeku iz Los Angelesa, gdje se nigdje ne ide bez automobila i gdje hodanje gradom kao takvo zapravo i ne postoji, šetnje New Yorkom su posebno, prekrasno iskustvo. Za razliku od 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća New York je danas i vrlo siguran grad pa šetati možete i usred noći, barem po većini dijelova grada.

Gdje i što jesti?

U New Yorku se fantastično jede, kako u blještavim, glamuroznim i  skupim restoranima, tako i na jeftinim mjestima s odličnom atmosferom i  jednostavnom kuhinjom. Keen`s Steakhouse (Manhattan) jedan je od najstarijih i najpoznatijih gradskih restorana. To definitivno nije najjeftiniji izbor za večeru (ruku na srce to je prilično skup restoran), ali taj dašak povijesti uz fantastične odreske i drugu hranu koju tamo možete pojesti, vrijedi uloženog novca. Za one koji to vole, ovdje miksaju i savršene koktele. Definitivno, meni najdraži restoran u najdražem gradu.

Phayul u Jackson Heightsu, Queens, potpuno je drugačija priča. Queens je nerazvikani dio New Yorka, nije ni blizu popularan poput Manhattana ili posljednjih nekoliko godina sve privlačnijeg Brooklyna, ali baš zbog toga tu je moguće jesti jeftinije i jednako dobro, često i bolje nego u drugim dijelovima grada.

Ovaj restoran baš i nije lako pronaći, jedva je zapravo vidljiv s ulice, ali kada ga napokon pronađete i probate himalajske specijalitete koje imaju na meniju, postat ćete doživotni obožavatelj. Juneći momos (vrsta knedla) su naprimjer fantastični, a izvrsna je i tsak sha la kor (govedska juha s rotkvicama i planinskim travama). Ovdje je, međutim, kao malo gdje drugdje, potreban izniman oprez kod naručivanja da se umjesto uživanja u hrani ne dogodi neugodno iznenađenje.

Himalajska hrana najčešče je vrlo, vrlo pikantna, i tko nije navikao može teško stradati, ali za one koji ne podnose ljuto, u kuhinji će rado prilagoditi, odnosno ublažiti okus. Zato je vrlo važno konzultirati se s uvijek ljubaznim konobarima i zamoliti ih za blažu verziju specijaliteta koje imaju na meniju. U Phayulu se možete prejesti, uključujući predjelo i glavno jelo te piće, za prijateljskih 20 dolara.

Za svakoga tko posjeti New York bila bi šteta ne pogledati neku od utakmica lokalnih sportskih klubova. Premda nećete pogriješiti što god da odaberete, ja sam fanatični ljubitelj baseballa i moj savjet je posjet utakmici Metsa. Znam da Europljanima baseball nije među omiljenim sportovima, znam da baš i ne razumiju pravila te igre, ali svejedno vrijedi osjetiti tu atmosferu.

Neza`s Torta`s, pokretni kiosk na križanju 111. Ulice i Roosevelt, Corona u Queensu najbolje je mjesto za obrok s nogu kada se vraćate s baseball utakmice mojih omiljenih Metsa.

Nigdje u gradu ne pripremaju tako ukusne i ogromne meksičke sendviče zvane tortas. Punjeni su komadićima mesa, šunkom, avokadom, omletom... Tko pojede cijeli, danima nije gladan.

Flor De Mayo nalazi se u mom starom kvartu, the Upper West Side na Manhattanu. Postoji valjda milijun mjesta u New Yorku gdje se može pojesti piletina s rižom i grahom na dominikanski način. Ovo je, međutim, apsolutno najbolji izbor za to. Ako vam budžet nije velik, ovo je odličan izbor.

Ayada koja se nalazi u Queensu nema neku naročito zanimljivu povijesnu priču, ali spreman sam reći javno i stojim iza toga da tamo poslužuju najbolju tajlandsku hranu u gradu. Paa, vjerojatno i najljuću, rekao bih.

El Quijote na Manhattanu posebna je povijesna priča. Otvoren je, naime, još davne 1930. godine i uživa kultni status u gradu. To je španjolski restoran koji nikada nije izgubio na važnosti. Nedavno sam tamo proslavio rođendan u društvu najbližih prijatelja. Uživali smo jesti u istom separeu gdje su 40-ak godina ranije redovni gosti bili Leonard Cohen, Andy Warhol i Patti Smith. Nakon odlične večere izašli smo jednako siti, sretni i pijani.

Okay, ako sam upozorio da je Keen`s najbolji, ali i prilično skup restoran Grey`s Papaya na Manhattanu, mjesto je gdje možete jesti nekoliko dana kako bi uštedjeli novac za skupi Keen`s. Ovdje se jede klasični prototip newyjorškog fantastičnog ogromnog hot – doga koji je prije 20 godina kada sam došao u grad stajao 50 centi. Poskupio je u međuvremenu, ali nema straha. Sada stoji samo jedan dolar. Savršeni omjer vrijednosti za novac.

Katz`s Deli na Manhattanu, još je jedan važan dijelić gradske povijesti. Osnovan je još u 19. stoljeću, a na zidu i dalje ponosno drže natpis „send a salami to your boy in the army“ (rimuje se ako izgovorite lokalnim akcentom). Specijalitet im je fenomenalni pastrami (soljena i dimljena junetina), a cijene vrlo prijateljske.

Jedan od najrazvikanijih i najcjenjenijih gradskih restorana bez sumnje je Del Posto na Manhattanu. Ovaj fantastični talijanski restoran, čiji su vlasnici Joseph Bastianich, Lidija Bastianich i Mario Batali, zaslužuje, međutim, sav taj silni hype koji ga prati od 2005. godine kada je otvoren. To je savršeno mjesto za romantičnu večeru s partnerom, savršeno za druženje s prijateljima, savršeno za proslave. Kad je hrana spektakularno dobra kao u Del Postu to je, jebiga, savršeno za baš sve prigode.

Napokon, moram spomenuti Eataly kao mjesto koje je grijeh, ludost i neoprostivi propust ne posjetiti u New Yorku. Metropolitan museum je neosporno sjajan i vrlo važan. Muzej moderne umjetnosti također, ali Eataly je ako mene pitate čak i nešto više. To je zapravo najbolji svjetski muzej i izložba hrane, prerušen u tržnicu i niz restorana i kioska s hranom. Eataly se opisuje na razne načine, ali to je u suštini fantastično mjesto za provesti sate i sate u razgledavanju, kupiti nešto od tamošnje najukusnije hrane za ponijeti kući i obavezno probati što više hrane koja se tamo nudi. Eataly je stvoren s puno ljubavi prema hrani i upravo tako treba u njemu i uživati, polako i s najviše ljubavi što je moguće.

Moram spomenuti i tipa koji prodaje ceviche vikendima nedaleko moje kuće u Jackson Heightsu. Nije to gastronomski vrh svijeta, ali sve se priprema pred vašim očima: račići, hobotnica, avokado. Svježe. Fantastično. Blizu.

Moja omiljena mjesta

Nedavno sam iz Upper West Sidea na Manhattanu preselio u Jackson Heights u Queensu i svakim danom sve sam više oduševljen tim kvartom. To je vjerojatno mjesto s etnički najraznolikijim i najpomješanijim stanovništvom u čitavoj Americi. Nalazi se tek nekoliko milja od Hrvatima poznate Astorije, a upravo zbog te fascinantne raznolikosti stanovništva ovo je dio grada gdje se najbolje jede, a živi se opuštenije nego drugdje.
Lower East Side je, pak, mjesto gdje je daleke 1900 iz Ukrajine doselila moja baka. Taj dio grada i danas izgleda slično, jedino je u međuvremenu otvoren priličan broj hipsterskih barova. Broj ljudi koji  tamo nose bradu, međutim, potpuno je jednak.

 Greenpoint je sve više groovy i sve više trendy, ali je i dalje raj na zemlji za poljsku hranu kao i prije 100 godina. Harlem je vjerojatno najljepša četvrt New Yorka. Prije 70 godina to je bio najuzbudljiviji dio grada, potom se dramatično srozao i dotaknuo dno, međutim, posljednjih godina ponovno je postao mjesto za uživanje u glazbi, hrani, fantastičnoj arhitekturi i sjajnim mjestima za zabavu.

New York je mjesto gdje se svakoga dana može pogledati niz dobrih koncerata. Osobno, klupski su mi koncerti najdraži, bilo da sam sviram ili idem pogledati nečiji nastup. Mjesta koja si mi u New Yorku najdraža za svirke jesu Bowery Electric i Bowery Ballrom (Manhattan), Grace Rainey Auditorium at The Metz, Terraza 7 (Queens) i The Bell House (Brooklyn).

Moram, naravno, spomenuti Yankee stadion. U redu, činjenica je da to nije isti Yankee stadion na kojemu je baseball revolucionarno napredovao kao igra (to se dogodilo u 20-im i 50-im godinama prošloga stoljeća), ali je u najbližem susjedstvu te legendarne lokacije. Između mnogih sjajnih stvari vezanih za njega (uključujući da je to dom baseball kluba za kojega fanatično navijam i čije rezultate pratim bez obzira na kojem se kraju svijeta zbog nalazio) osobno sam vrlo ponosan što je to jedan od posljednjih stadiona u Americi koji nije preimenovan po nekoj od velikih korporacija. To je u Americi doista rijetkost vrijedna spomena.

Konačno, kada bih morao ukratko složiti nekome dan u New Yorku i reći što da radi to bi izgledalo otprilike ovako: Šetajte gradom kao sumanuti, obiđite najpoznatije muzeje, pogledajte utakmicu baseballa ili nekog drugod sporta, nastavite šetati, izgubite se u Central parku, jedite i kupite brdo fantastične hrane u Eatalyju, pa kuglajte u Port Authorityju. Podzemnom željeznicom se odvezite na Coney Island, pojedite nešto slatko u Dillon`su, pa tramvajem idite Roosevelt Islanda i odmah se vratite jer tamo je, naime, prilično dosadno. Uživajte u pogledu na Manhattan iz parka pored rijeke u Long Island Cityju, posjetite Brooklyn i tamo brojite brade na ulici. Večerajte u nekom dobrom restoranu, a potom u četiri ujutro zatvorite neki bar. Ako otkrijete nešto zabavno što nisam spomenuo, obavezno mi javite.

Najdraži NY suradnici Naravno sadašnji suradnici Linda Pitmon i Jason Victor. I Dave DeCastro iako živi preko rijeke u New Jeseyju. Osim njih to su Joe McGinty, Sal Maida, John Agnello i Steve Shelley

Steve Wynn: Hedonist i utemeljitelj alter rocka

Steve Wynn je sjajan glazbenik i sjajan čovjek. OK, možda i nije glazbeni revolucionar, ali zajedno sa svojim bendom Dream Syndicate te tadašnjim srodnim suvremenicima R.E.M i Replacements, uveliko je zaslužan za povratak gitara u američku i svjetsku rock glazbu i posve ga je ispravno smatrati jednim od utemeljitelja tzv. alternativne glazbe. Početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, kada je in bilo prčkati po sintesajzerima (da, to je ono najstrašnije doba rock i pop glazbe), Dream Syndicate su prašili debelo ispred vremena.

Postali su omiljeni studentski bend i nije čudno što ih kao uzore navodi cijeli niz kasnijih velikih bendova i glazbenika uključujući i Kurta Cobainea. Nakon početne fascinacije Velvet Undergroundom, pod Wynnovim su utjecajem skrenuli ka električnom izričaju Neila Younga. Zahvaljući činjenici da su bili sjajni glazbenici koncerti su im često bili razuzdani i nadahnuti jam sessioni. Nakon raspada Dream Syndicatea krajem 80-ih, Wynn od 1990. snima hvaljene solo albume, sam ili sa svojim bendovima Miracle 3 i Gutterball, te sudjeluje u nizu projekata s drugim glazbenicima. Najpoznatiji, a ujedno i najneobičniji takav bend je The Baseball Project koji je imao jedan od najboljih nastupa na prvom Terraneo festivalu. Ideja je nastala davne 1992. godine, kada su Wynn i Scott McCaughey shvatili da dijele fanatičnu strast prema baseballu i pomislili kako bi bilo dobro snimiti album posvećen omiljenom sportu. Bila je to neobična i pomalo revolucionarna ideja koju nije bilo lako realizirati. To im je uspjelo tek 2008. godine kada im se pridružila bubnjarica Linda Pitmon te Peter Buck (ex R.E.M). Za prvijencem The Baseball project Vol. 1, slijedio je 2011. Vol. 2. a u all star postavi Wynn, McCaughey, Pitmon, Buck i Mike Mills (ex R.E.M.) u travnju je izašao i vrlo dobar treći album nazvan 3rd. Wynn je i veliki gurman i hedonist. Kao veliki zaljubljenik u New York u kojem živi 20 godina rado je za Trusty.hr pristao napisati priču s preporukama o svome gradu. Steve obožava jesti, piti, izlaziti i treba mu vjerovati kada kaže da je negdje dobro.

Najbolji NY albumi: 1. Marquee Moon – Television 2. Rocket to Russia – Ramones 3. White Light/White Heat – Velvet Underground 4. Suicide – Suicide 5. Daydream Nation – Sonic Youth 6. Fear of a Black Planet – Public Enemy 7. Jack Johnson – Miles Davies 8. 77  -  Talking Heads 9. Too Much Too Soon  -  New York Dolls 10. This is Our Music – Ornette Coleman Svaki od ovih albuma zaslužan je što sam odlučio živjeti baš ovdje