
Tajlandski škorpioni su slasni poput jastoga, ali s ljutim stvarima treba paziti. Zapadnjaci to ne mogu podnijeti
OK, probali ste i zavoljeli kinesku kuhinju, a postali ste i ljubitelj japanskog sushija i sushimija. Azijska kuhinja je, međutim, puno više od toga. Nasi goreng, pad tai, assam laksa, pho, naan, teh tarik - sve su to jela koja vas čekaju u jugoistočnoj Aziji
U Tajlandu nitko ne može ostati gladan. Čim sletite u Bangkok, glavni grad, zapuhnu vas mirisi začina. Ulična hrana ovdje je među najboljima na svijetu i Tajlanđani je doista obožavaju i masovno konzumiraju. Ne samo da su štandovi u prosjeku na svaka dva metra, nego su i na kotačima, pokretni i neizbježni.
Tajlanska je kuhinja vrlo raznovrsna, a najpopularnije nacionalno jelo je pad thai - rezanci sa bambusom, povrćem, komadićima mesa ili plodovima mora.
Ulični štandovi ili hawker stalls imaju i neke od ponajboljih kuhara na svijetu. Zanat se nasljeđuje s koljena na koljeno, a porciju hrane naprave u prosjeku za doslovno dvije minute. Imitirati pad thai kod kuće je besmisleno! Tajna je u plamenu koji grije na 400 stupnjeva Celzijusovih.
Pristojna porcija košta između 30 i 50 bahta, što je od 6 do 10 kuna. Dodaci poput ljutog chillija, sojinog sosa, drobljenog kikirikija ili kiselo ljutih papričica potpuno su besplatni.
Kome se želudac buni protiv okusa i mirisa istoka, svugdje može kupiti klasične ražnjiće. Od svinjetine, piletine ili morskih plodova. Na kraju ulice Rambuttri postoji žena koja koja na štapiće nabodeni lungić prodaje za samo dvije kune.
Jedini je problem za zapadnjake što nigdje neće pronaći kruh. Onaj pravi kakvog najviše volimo, s hrskavom koricom uopće ne postoji. Ako ga kojim čudom pronađete u nekom od shopping centara platit ćete ga za Tajland brutalno skupih 30 kuna.
Ono što obavezno morate naučiti u Tajlandu jest cjenkati se. Ako vam traže 200 bahta za jednog ovećeg škorpiona (što je 40ak kuna), nemojte ni slučajno odmah posezati za novčanikom. Budite sigurni da ga uz samo malo strpljenja, vještine i volje možete dobiti i za 50.
Palačinke se također peku na svakom koraku. Zovu ih roti i jedu se s bananama, kokosom, ananasom, mangom, limetom i svim ostalim vrstama voća koje možete zamisliti. Tajlanđani obožavaju slatko i najradije si palačinkicom započnu dan.
U kvartu Bangrak, rade jedne od najboljih, a uz njih se tradicionalno pije crni čaj s mlijekom. Tajlanđani ga zovu teh tarik. Tarik znači doslovno prelijevanje, guranje, a oni čaj s mlijekom prelijevaju iz jedne posude u drugu dok ne dobiju pjenu. I piju ga cijeli dan.
Osim što su ludi za slatkim, Tajlanđani su opčinjeni i chillijem i curryjem. Kao uostalom i svi Azijati.
Postoje tri vrste chillija – crveni, žuti i zeleni. Oni se melju u curry pastu koja se poslije stavlja u curry umak.
Izuzetno je važno imati na umu da su ljuto u Aziji i ljuto u Europi dva različita pojma. Čak i ako feferone možete jesti pod normalno, u Aziji ste početnik. Njihova nepca mogu podnijeti puno više nego europska. Zato kad naručujete curry za početak svakako recite “not spicy”! Da slučajno ne izgorite odmah u startu. Taj požar je gotovo nemoguće ugasiti.
Voće je posebna priča i u Tajlandu se osobito cijeni. Durian zovu kraljem voća, iako je ujedno najsmrdljivije voće na svijetu. Osjetite ga na dvadeset metara, a ima miris odnosno smrad po ustajalim starim čarapama koje su još uz to i pljesnive. Apsolutno odvratno. Znalci, međutim, tvrde da samo treba izdržati taj prvi griz i da se onda navučeš zauvijek. Da, ziher...
U ovih godinu i nešto u Aziji i uz sav trud ja ga nikako nisam uspjela zavoljeti. Iako postoji i sladoled, palačinke, namazi, lizalice i sva ostala (i dalje smrdljiva) čuda od duriana. Sezona mu je u ožujku kada vas sa svih strana bombardiraju njime. Durian zapravo nije jeftin. Kila košta oko 15 kuna, a kad ga otvorite unutra je šest žutih plodova. S košticom. Smrdljivom, naravno. To je uz kukce i najljuću hranu, ujedno i najveći gastronomski izazov za zapadnjake koji posjećuju Tajland.
Mangosteen je zato fantastično voće. Izvana je ljubičast, a iznutra izgleda isto kao češnjak. Ali, plod mu je slatko-kiselkast i miriši, stvarno fino miriši. Njega nazivaju i kraljicom voća u Tajlandu, a odmah je iza duriana po popularnosti.
U svakom trenutku i na svakom može se pojesti ananas, mango ili lubenicu kod uličnih prodavača. Lubenicu bez pogovora očiste od koštica! Pokazali su mi trik; uzme se štapić kao za ražnjić, okrene ga se na tupu stranu i tako koštice idu van bez problema. Isprobano!
Baan Som Tam. Papaja salatu tamo rade na gotovo 80 načina. Europska verzija je da je preprže kao pržene krumpiriće i serviraju uz umak.
Eh, u taj umak često stavljaju cilantro. Cilantro ili
pak chi u Tajlandu, vrsta je korijandera koji ima toliko specifičan okus da ga ili obožavate ili mrzite. Nešto kao tripice, odnosno fileke.
Ja sam među mrziteljima i čak sam se učlanila u klub onih koji ga preziru. Ima toliko jak okus da promijeni okus svakome jelu. Kad naletite na njega znat ćete o čemu pričam.
Okusni pupoljci u Tajlandu svakome će definitivno biti zaintrigirani i zadovoljeni. Ono što treba učiniti na kraju je zaliti sva ta istočnjačka gastro čuda hladnim pivom.
Chang se zove ono najpoznatije i jedno od najboljih. Na tajlandskom Chang znači slon, a pivo savršeno odgovara tom nazivu, jer je i prilično jako. Ima 6,4 posto alkohola i omamit će vas prije nego li ste navikli. No, koga briga, na odmoru ste.
Živjeli!
I za kraj jedna foto galerija:
https://www.trusty.hr/putovanja/gradovi/12-sto-jesti-u-bangkoku-prijestolnici-ulicne-hrane.html#sigProId68529ca791