BERLINSKI DNEVNIK, 8. DAN: Kad ideš na istok, završiš u Vinkovcima ili depresivnom predgrađu

Opširnije...

Berlin nema centar grada, odnosno ima ih nekoliko. Istočna predgrađa su kao drugi svijet, tu caruju depresija, sirotinja i plakati nacističkog NPD-a. Blaženi Kreuzberg

Berlin je baš čudan. Izgleda kao da je izgrađen po mjeri Zida, a ne kao normalan grad. Ne sliči ni na šta što sam prije vidjela, osim što ti sve izgleda nekako blisko i tvoje. Stvar je u tome da nakon osam dana hodanja po tom gradu ja i dalje nemam sliku centra. To je grad bez centra, svi kažu. Ma daj! Okej, bio je jednom grad, onda je srušen u bombardiranju 1945. pa onda pregrađen zidom, i podijeljen na dvoje, tako da se svaki dio zasebno razvijao. I onda je opet ujedinjen! Još uvijek ne shvaćam što je bio centar istočnog Berlina: Alexander platz? Ali tamo nema ničeg! Kao u fenomenalnom doku filmu o ekipi iz istočnog Berlina osamdesetih "Ovo nije Kalifornija", Alexanderplatz je odlična ploha za skejtanje. Samo što danas tamo nemaš ni skejtera.  Osim te Unter der Linden, ti ovdje nemaš doista veliku, važnu ulicu sa velikim starim zgradama. Kao u Parizu, ili Barceloni, ili Petrogradu, di je sve ogromno. Berlin je mali, kao Zagreb, samo što je onda netko taj Zagreb umnožio 10-20 puta, razvukao ga kao tijesto za pitu.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 7. DAN: Nijemci i Turci se ne miješaju ni kad zajedno protestiraju protiv rasizma

Opširnije...

Super je Tempelhof, nešto kao berlinski Jarun, ali bez vode. Šokiralo me što nema dućana s hranom, a tu se i na zajedničkom prosvjedu Turci i Nijemci drže odvojeno

Heej, znate šta mi fali? Da si pofrigam jaja na oko! Tu nema pomoći, uvijek želiš ono što nemaš. I nije stvar da nemam gdje, imam pravo na korištenje kuhinje, ali ja doista ne kužim di se ovdje kupuje hrana. Normalnih dućana nema nigdje, a ono što vidiš, to su dućani za party. Ne samo u Kreuzbergu, posvuda. To su mali dućani s drvenim podom i jednostavnim policama s malo artikala, većinom stvari za tulum: čipsevi, čokolade, i alkohol u ogromnim količinama. Po dućanu se probijaš uz gajbe, uza zid su frižideri. Neku večer sam tek u trećem našla mlijeko, obično mlijeko.   

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 2 DAN: Ruska zastava pred branderburškim vratima, a policija ih samo gleda

Opširnije...

Kada si u centru imaš dojam da u Berlinu nema drugih ljudi osim turista, a kad vidiš policijska vozila misliš da još uvijek postoji DDR

Čitav dan sam bazala gore i dolje, noge mi otpale. Najgore je tako "spontano" istraživati grad, bez pravog plana, gdje te nanese: jako se umoriš, a pitanje je što uopće vidiš. Prošetala sam po Unter den Linden uzduž i poprijeko: sve se kopa, gradi, renovira, na panoima su fotografije kako su zgrade izgledale prije rata a kako 1947. ili 1948. nakon bombardiranja i rata.  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 6. DAN: Pa tu su skvotovi sterilno čisti, a blještavi centar išaran grafitima

Opširnije...

Golema bivša bolnica Bethanien je skvotirana i sada je kulturni centar. Tu je sve čisto i zabranjeno je pušenje. U Mitteu se, pak, miješaju glamur skupih dućana i grafiti

Već sam jako umorna: deset sati sam spavala!  Prvo sam se prošetala do Bethaniena, bivše bolnice koja je skvotirana i tu je među ostalim prostor za izložbe, predstave, razne udruge i udruženja, bio-vrtlarstvo… Svi zidovi i vrata su totalno izgrafitirani, sve je onako kako malo dijete zamišlja Berlin. Morala sam u zahod i sva u strahu uđem - a ono tamo sve čisto i uredno, i lijepo piše: Verboten! Rauchen Verboten!! Podsjećaju sve pušače da je u kompletnom prostoru Betanije zabranjeno pušenje. Hm…Po kafićima se posvuda puši.   

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 1. DAN: Dijete gastarbajtera s ushićenjem otkriva Kreuzberg

Opširnije...

Kreuzberg je kvart Turaka i punkera, ali vidi se gdje ne žive Turci. Sve je kao zapušteno, ali nigdje ne smrdi, ne pušta vodu i sve se uredno održava

Eto me, stižem u Berlin! Ja, dijete gastarbajtera, unuka gastarbajtera u Njemačkoj, prvi put u glavnom gradu države koja me othranila i školovala. Drama! Nisam stigla ni otvoriti vodič, ništa. Znam samo toliko da je Berlin ogroman i da nema smisla pokušavati baš sve obići. Neću. Kul.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 5 DAN: OK, ja sam turist, omražena vrsta protiv koje se ovdje diže pobuna

Opširnije...

U Kreuzbergu se ne bojiš krađe, ničega. Siromasi ili imaju dovoljnu socijalu, ili se boje deportacije. Jedino preziru turiste jer im i zbog njih rastu najamnine

Sjedim ja u kinu u Kreuzbergu, u alternativnom kinu (cijena totalno nealternativna - 8 eura!!), i gledam pola sata foršpana nekog filma gegen turismus u Kreuzbergu: lokalni stanovnici su totalno popizdili zbog ovakvih poput mene, koji bauljaju oko njih i snimaju sve živo, zakrčuju im ulice i ne daju živit. Kažu da je strava vikendom, a vikend danas počinje! Pametno sam izabrala da dođem u nedjelju i odem u petak, imati ću samo 2 jeziva dana. Za vikend idem na kraj grada, valjda je tamo manje turista.  

Opširnije...

Insajderska priča: Novi Sad je Exit, ali i puno više

Opširnije...

Novi Sad za vrijeme Exita nudi i druge sadržaje i vrijedi ga posjetiti u svako doba. Ima se gdje dobro jesti i piti, a postoje kafići klubovi u kojima je vrhunska zabava zagarantirana

Kada se u razgovoru sa prijateljima dotaknemo teme Novog Sada,  obično se podelimo u tabore. Jedni ga besomučno kritikuju, napadaju i ono što je dobro u njemu,  dok ga drugi naoružani lokal patriotizmom brane, često i ono što se ne može odbraniti. Najčešće se nalazim na strani napadača, možda zato što volim grad u kome živim, pa zato ukazujem na njegove slabosti, a možda sam samo nezadovoljni probisvet koji ga ne ceni dovoljno. Kako bilo, Novi Sad je moj grad, rođen sam i živim u njemu već trideset i sedam godina i ovo su neki meni interesantni momenti koji čine ovaj grad.  
Ako se kao stranac nađete u Novom Sadu, ovo su stvari koje bih voleo da vidite.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 4. DAN: Balkanka se zgraža nad srpom i čekićem oko Checkpoint Charliea

Opširnije...

Na ostacima sjedišta Gestapoa postavljena je izložba Topografija terora, a svuda uokolo teror prodavača ruskih šubara i srpa i čekića
 

Išla sam u Berlinische galerie: nekoliko je busnih stanica od moje kuće u Kreuzbergu, vrlo blizu Checkpointa Charlie. Znači, tu imamo čekpoint Čarli, sa onom poznatom slikom i to, i 30 metara dalje glavnom ulicom je TAZ, kafić Tageszeitunga. Još malo dalje je ogromna staklena zgrada Axel Springera, njemačkog EPH. Namjerno su dio ulice u kojoj je Springer (Bild i brdo drugih šarenih izdanja) nazvali Rudi Dutschke Strasse, jer je Springer vodio kampanju protiv ljevice, zbog čega je na kraju i ubijen Dutschke. Još je luđe da se Rudi Dutschke strasse siječe s Axel Springer avenijom.  

Opširnije...

Bangkok - svjetska prijestolnica ulične hrane

Opširnije...

Tajlandski škorpioni su slasni poput jastoga, ali s ljutim stvarima treba paziti. Zapadnjaci to ne mogu podnijeti

OK, probali ste  i zavoljeli kinesku kuhinju, a postali ste i ljubitelj japanskog sushija i sushimija. Azijska kuhinja je, međutim, puno više od toga. Nasi goreng, pad tai, assam laksa, pho, naan, teh tarik  - sve su to jela koja vas čekaju u jugoistočnoj Aziji

U Tajlandu nitko ne može ostati gladan. Čim sletite u Bangkok, glavni grad, zapuhnu vas mirisi začina. Ulična hrana ovdje je među najboljima na svijetu i Tajlanđani je doista obožavaju i masovno konzumiraju. Ne samo da su štandovi u prosjeku na svaka dva metra, nego su i na kotačima, pokretni i neizbježni.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 3. DAN: Kako sam u žaru za umjetnošću zabasala na kraj svijeta

Opširnije...

U izložbi o ratovima na kraju 20. stoljeća ni riječi o Hrvatskoj i Bosni. To me baš puklo! Zgrada Hauptbahnhofa me, naprotiv, oduševila

Jučer je dan bio jako naporan s tim bazanjem po Unter den Linden uzduž i poprijeko, danas neću iz kuće prije podne. Sinoć sam u kazalištu molila boga da ne zaspem, stalno u strahu od međunarodnog skandala. Recimo da padnem sa stolice usred predstave? Ili da zahrčem? Ravno iz prvog reda?  Išla sam na predstavu bez engleskog titla: kobna greška. Yellow Line Juli Zeh, isti tekst koji igra i u Zagrebu ZKM-u. Svejedno, to što sam prepoznavala tu i tamo neku scenu ništa mi nije pomoglo. U jednom trenutku je glavna glumica imala govor na engleskom, i to me toliko oduševilo da sam počela pljeskati, pa su onda i drugi krenuli za mnom. Konačno neki dio koji sam razumila! Njemački mi je na razini cimer fraj. 

Opširnije...

Predin predstavlja najbolje od Ljubljane

Opširnije...

Legendarni glazbenik savjetuje gdje i što jesti, što vidjeti i kako se najbolje provoditi u slovenskoj metropoli

Ljubljani istovremeno žive dvije Ljubljane. Nisu uvijek u prijateljskom odnosu, ali se, osudjene jedna na drugu, prema turistima i gostima uvijek pristojno ponašaju.

Opširnije...