Posljednjih je godina koreanska kuhinja eksplodirala. Svi su odjednom postali ludi za kimchijem, jeo se bibimbap i gušilo u galbiju. Miješali su se i okusi Koreje s primjerice hamburgerima ili tacosima u crossover gastronomiji gdje je sve dozvoljeno.

Prvi sam kimchi stavila u usta prošle godine u Maksimirskoj. Usred noći naletjesmo na nekog backpackera iz Seula koji je tražio nešto za pojesti u kvartu prepunom hostela i kad sam mu naručila kebab u lokalnoj ćevabdžinici sav je sretan izvadio od nekuda limenku kimchija kao poklon. Kimchi je otprilike kiseli kupus pa dobrano zaljućen chillijem. Ruku na srce okus je bio odvratan.

Drugi sam kimchi stavila u usta na Baliju, gdje je Australac koji drži jedan od najboljih burger jointova na otoku, iskombinirao angus govedinu s kimchijem. Dao je ponešto kiselkasti okus, ali nije se gotovo uopće osjetio pored 250 grama fantastičnog prvoklasnog mesa. (Ako ste na Baliju – obavezno posjetite Butchers u Seminyaku).

Valjda ona treća sreća vrijedi i za hranu pa je tako treći po redu kimchi koji sam probala bio upravo - savršen. Ili je možda bila stvar što sam ga probala u njegovoj domicilnoj zemlji - Koreji. U Seul sam kao pravi nepripremljeni turist stigla usred ljeta. Bio je srpanj, plus 40, vlage 90 posto, kiša skoro svaki dan. Bilo je zapravo gotovo nepodnošljivo neugodno vrijeme, ali bilo je tad ili nikad.

Lutali smo opjevanim i preskupim kvartom Gangnam gdje ispod 30 dolara ne možeš ni primirisati nekoj klopi kad smo sasvim slučano naletjeli na jednu pravu, klasičnu lokalnu zalogajnicu koja je izgledala sasvim privlačno. Jelovnik je bio na korejskom, kuharice i konobarica nisu znale ni beknuti engleski, ali glad je bila jača od jezične barijere.

Dečko za susjednim stolom jeo je iz ogromne glinene zdjele rezance u juhi i neku vrstu sushija. Kojeg ne volim ni primirisati. Nikada mi nije bila privlačna ideja o sirovoj ribi. Ali što sad - pokazala sam prstom u njegovom smjeru, jer mi se sve drugo činilo kao izgubljena bitka. Pri tom me bakica odvukla do stola gdje se uzima kimchi i ostali ukiseljeni prilozi. Kad sam uzela i svoju ljubljenu sol, zgroženo mi ju je otela iz ruku. Stigla je juhica sa jajetom, rezancima, piletinom i dobrano ljuta, a potom i slavni korejski sushi - gimbap. Ali veze sa pravim sushijem - osim riže i algi - nema.

Riža punjena jajem, šunkom, lososom i ukiseljenim povrćem ili bilo kojim drugim sastojkom koji vam padne na pamet, zamota se u list tanke alge i razreže na komade. I jede uz turbo ljuti i prefini kimchi. Kao da vam baka iz Like ukiseli najbolje listove kupusa. I onda ih umoči u papreni chilli.
Srećom je Južna Koreja visokocivilizirana zemlja, gdje i u najgorim prčvarnicama klima radi na najjače usred ljeta, pa se znojiš samo od ljutine. Zemlja je to gdje je u svakom restoranu postavljen aparat iz kojeg si točiš toplu ili ledenu vodu, kako i koliko poželiš. I ako si mesožder uživaju ti sva čula, jer Koreanci obožavaju roštilj i najveći su ljubitelji mesa u Aziji.

Govedina ili svinjetina narezana na tanke trakice i odstajala u marinadi zove su bulgogi, galbi su rebarca, dok su samgyeopsal debeli, sočni komadi carskog mesa koji se ne mariniraju. Korejski roštilj nezaobilazan je dio njihove kuhinje. Svako mjesto gdje se jede, ima i ugrađeni mini roštij za stolom, gdje meso pečete sami. Srećom nam je roštilj pekla Giu, prekrasna Korejka koja zna znanje, pa je galbi bio pečen taman koliko treba da bude savršen.

U Seulu se radi najmanje 10 sati dnevno i večera je glavni obrok, kad se oko 7, 8 sati navečer svi skupe u restoranima nakon posla i krenu u roštiljanje. Obavezno se pije i pivo ili maegju (mekđu) te slavna rakija soju (sodžu) koja ima 13 posto alkohola, a udara kao meka šljivovica. Svatko naruči svoju bocu od 3 deci, a za žene ima i okus grejpa.

U cijelom Seulu, osim u Itaewonu pored kojeg je američka vojna baza i najviše ekspata, nema klasične birtije kao kod nas. Da dođeš, naručiš pivo i zapališ pljugu. Ovdje se sve vrti oko klope. I cuge. Ali jedno bez drugog ne ide.

I nigdje na svijetu nisam vidjela ovoliko sretno pijanih ljudi! Teturaju već od predvečer, nerijetko poslovni ljudi u odijelima zaspu na ulici, visi im mobitel iz ruke. I nitko ih ne dira. Vrijedi pravilo - work hard - play hard. Radimo većinu dana i svojih života, imamo jedan tjedan godišnjeg usred ljeta, dajte nam pravo na tih par sati opuštanja u danu. U kojem god kvartu bili, pijani su, teturaju i jako su druželjubivi. Nema agresije, a rado vas i časte cugom, jer su im stranci jako egzotični i simpatični.

Pa smo mi tako odlučili probati slavni soju - svaki svoju bočicu, ipak smo Balkanci, šta će nam bit’! Sjedili smo u nekoj pop up birtiji-restoranu i gledali kako Korejci oko nas ispijaju soju na eks ni ne trepnuvši. Soju ima okus kao blaga votka i treba ja piti na eks bez miješanja sa sokovima ili vodom.

Slijedeće čega se sjećam je zamračena hotelska soba i propušteni hotelski doručak na kojeg inače stižem i mrtva. Nikad više!

 

• Galbi Galbi
• Kimchi s tofuom Kimchi s tofuom
• Pijanstvo Pijanstvo
• Jelovnik Jelovnik
• Soju Soju
• Popularni kiseliši Popularni kiseliši
• Pivo Pivo
• Ljubazno osoblje Ljubazno osoblje
•