ČUTURA O „VELIKOJ IGRI“: Životna priča stvarne Molly Bloom ipak je impresivnija od Sorkinova hit filma

Opširnije...

Dugo nisam bio u nekom od multipleksa… Štajaznam, mogao bih sad nešto petljati o razlozima, ali osnovni su – zaključujem nakon kratke introspekcije – skepsa, komocija i superiornost serija nad ponuđenim programom. Posljednji američki film koji me baš oborio s nogu bio je „Manchester By the Sea“, a ni taj nisam gledao u kinu, dok sam u međuvremenu odgledao barem pet-šest senzacionalnih serija. Od „Little Big Lies“, s pripadajućim fenomenalnim soundtrackom koji uključuje Leona Bridgesa, tada pravo otkriće za mene, preko „The Affair“, do „Babilon Berlin“, koji upravo završavam. Ma, išao sam u zadnje vrijeme i u kino i gledao sam odlične filmove, ali to se zbivalo u kinu Europa, nekad poznatom kao Balkan, u doba socijalističkog mraka; tamo sam vidio „Bez ljubavi“ (bolja je riječ originalna ruska Nelyubov) i hvaljeni švedski „Kvadrat“. „Nelyubov“ mi je bolji, u „Kvadratu“ je, ako mene pitate, malo previše nasumično nabacana gomila teza. Naravno, s redovitim gostom u mojim tekstovima, suprugom, situacija je obrnuta – njoj je bolji „Kvadrat“. Tja, bračna dinamika radi i nakon trideset i pet godina, ne znam o čemu bismo razgovarali da nam ukusi nisu različiti, i da oboje nismo prilično tvrdoglavi u argumentiranju vlastitih stavova.

Opširnije...

VODIČ KROZ KONCERTNU 2018. GODINU: Briljantna klupska ponuda, dvoranski čemer i jad plus gerijatrija na Jarunu

Opširnije...

Izuzetno sadržajna koncertna 2017. godina zaključena je 31. prosinca u Zagrebu sasvim prigodno. Dok su se klinci po klubovima masovno razvaljivali uz cajke i rozge, a najveća gradska pozornica na Jelačić placu bila rezervirana za Doris Dragović, Huljića i Gazde uz pripadajući seljakluk koji se na to pali, neukusom nekontaminiranoj manjini ostale su zabačene male adventske pozornice i koncert Leta 3 u Vintageu. Jebiga, da se ne lažemo, u Hrvatskoj su mainstream cajke i domaći seljakluk, dok je sve ostalo, od punka i rocka, preko funka i rapa, do housea i techna, ljuta alternativa, ali to ne treba nikoga čuditi, jer zemlja u kojoj neubrojivi vjeroučitelji pozivaju na nabijanje glava na kolac, a većina školskih krebilaca ih u tome podržava, bolje niti može niti zaslužuje.

No dobro, pustimo sada dražesnu zatucanost i seljakluk kao dominantno stanje svijesti one većinske, krkanske Hrvatske, jer manjina koja nije cijepljena od dobrog ukusa, imala je lani, barem što se koncerata tiče, razloga za uživanje kao nikada ranije. U klubovima se sviralo gotovo svakodnevno, koncertno se u velikom stilu vratila i Ljubljana, a domaća i regionalna scena nikada nisu bile kvalitetnije i uzbudljivije.

Bilo je svega i svačega, jedino je nedostajalo dobrih većih dvoranskih koncerata, pa je tako na Cavea koji je nekada bio redoviti gost Zagreba trebalo potegnuti do Ljubljane ili Beograda, a ono što se nudilo ovdje svelo se na olinjale bezveznjake poput Briana Adamsa ili simpatične, nekad važne i velike, ali danas jednako olinjale Deep Purple te bezvezne halidolike regionalne udave poput Dubioze.

Opširnije...

ČUTURA O VELIKOM HITU HNK: Što fali predstavi „Tko pjeva zlo ne misli“ i zašto je ipak obavezno treba vidjeti

Opširnije...

Uspio sam kupiti ulaznice, dobre ulaznice, za 'Tko pjeva zlo ne misli' dva mjeseca unaprijed, tolika je navala bila na predstavu koja je ove kazališne sezone postavljena u zahrebačkom HNK. I odlično je da sam uspio jer – evo, sad sam izguglao – za siječanjske predstave predstava je rasprodana, a za veljaču je ostao samo ostatak ostataka ulaznica. Da, HNK ponovo ima hit, i to je sjajno…

Nakon što sam godinama izbjegavao taj tzv. 'hram nacionalne kulture' koji je bio sve samo ne hram – uz dužno poštovanje plemenitim namjerama i pokušajima, u koje ne sumnjam - a i kad bih otišao tamo – izlazio sam razočaran, ili barem u većini slučajeva razočaran (izuzetak su bili Glembajevi Vite Taufera), u posljednje sam dvije sezone gledao sjajne drame.

Dobro, 'Tko pjeva…' nije drama, ali ako se čovjek samo malčice zamisli nad viđenim, shvatit će da ga ispod komične površine čekaju puno ozbiljnije – suptilno pogurnute – teme i teze. Od onog dobro nam poznatog hrvatskog mentaliteta, glasni i hrabri smo samo kad popijemo, i to na riječima, a ne na djelima, preko uloge sponzoruša, kvazipoduzetnika, utjecaja medija, provincijskog i malograđanskog Zagreba… Ima ih puno.

Opširnije...

CINKUŠI U MOČVARI: Energični etno punk tulum za dupkom puni klub

Opširnije...

Red za koncert Cinkuša u Močvari protekli petak bio je jednak onome kad gostuje neki pop mainstream band ili pjevač u zagrebačkoj Areni.

U pola deset navečer, malo prije početka koncerta, čekalo se na ulaz i žicala karta viška. Štovatelji kultnih etno čarobnjaka napokon su nakon osmogodišnje pauze dočekali njihov sjajni novi studijski album “Krava na orehu” i zapravo sasvim očekivano do vrha ispunili omiljeno okupljalište gradskih alternativaca i svih onih s dobrim glazbenim ukusom.

Opširnije...

PRESLUŠALI SMO NOVI SEVEN THAT SPELLS: Vrlo dobru OMEGU od najviše ocjene dijele tek trenuci praznog hoda

Opširnije...

Zanimljivo je to sa Seven That Spells. Taj zagrebačko-svjetski glasni prog rock bend uživa, naime, kultni status kod priličnog broja ljudi, ali još više kod kritike koja im se uglavnom unaprijed klanja. Istodobno, postoji i lijep broj pristojno potkovanih glazbenih konzumenata kojima Seveni idu prilično na živce i koji nemaju nimalo razumijevanja ni strpljenja za katkada maratonske kompozicije i specifičnu strukturu pjesama benda.

Opširnije...

NAJBOLJI HIP HOP ALBUMI 2017: Trijumf Vincea Staplesa, glazbenog šamana novoga doba, ali i sjajnog Kreše Bengalke

Opširnije...

Ovo je, dakle, najbolje i najuzbudljivije što se u 2017. dogodilo u svijetu hip hopa, a osim dolje navedenih djela svakako treba spomenuti i vrlo dobar album albansko - američkog kuhara Actiona Bronsona, pa grupu Migos, Wikija, G Perica, Big K.R.I.T-a, Drakea, te preporučiti drugu polovicu posljednjega albuma Joeya Badassa.

Čuvar plamena zapadne obale DJ Quick poslovično svake godine izbacuje odlične albume, Eminem je pokazao kako je glazbeno, kao i kulturološki ispao izvan svakog konteksta, a Jay- Z je, pak, unatoč svoj ambiciji i skupoj produkciji te hvalospjevima glazbene kritike kreirao djelo koje je najbolje opisao 50 Cent nazvavši ga ’repom za golf terene’. Pozitivno je iznenadio Snoop Dogg, valjda najboljim albumom u zadnjih 20 godina. Reperice Rhapsody i Kamayiah, te mladi Drakeo the Ruler, 03 Greedo i T.Y.E nova su imena koja bi mogla obilježiti sljedeću godinu.

Opširnije...

NAJBOLJI DOMAĆI I REGIONALNI ALBUMI 2017: Nezabilježeno dobra godina u kojoj 11 sjajnih albuma dijeli prvo mjesto

Opširnije...

Nikada, ali baš nikada, uključujući ono mitsko i opjevano doba Novog vala, nije u Hrvatskoj objavljeno toliko sjajne glazbe kao u 2017. godini, i nikada nije bilo teže odabrati najbolji među tim odreda izvrsnim albumima. Ono što uz vrhunsku kvalitetu objavljene glazbe ovu godinu čini antologijskom jest žanrovska raznolikost pa se sasvim opravdano može reći da glazbena scena u Hrvatskoj živi svoje najbolje dane ikada.

U ovako sjajnoj ponudi bilo bi nepravedno nekoga izdvajati i proglašavati boljim od drugih pa je ovo lista zapravo jednakovrijednih albuma koje je moguće rangirati tek po preferenciji žanra kojem pripadaju. Nabacani su bez reda kako su mi padali na pamet, a ono što je bitno, jest činjenica da su svi izvrsni te da ih sve vrijedi čuti i imati.

Uglavnom, ako postoji nešto u čemu je danas Hrvatska posve jednaka svijetu to je kvaliteta glazbe. U gotovo svemu drugom, uključujući dobar ukus publike i zdrav razum stanovništva, debelo zaostajemo.

Opširnije...

NAJVEĆI GLAZBENI PODBAČAJI i RAZOČARANJA 2017: Tko je od velikana snimio očajan album, a tko samo razočarao

Opširnije...

U glazbeno vrlo plodnoj godini u kojoj je snimljeno na desetke sjajnih albuma najviše su podbacili i razočarali oni najpoznatiji, od čijih se novih uradaka uvijek mnogo očekuje. Koliko je u bogatoj ponudi izvrsnih noviteta bilo teško odabrati najboljeg, toliko je još teže bilo od ovog užasa birati najužasnije. Treba reći da nisu svi na ovoj listi baš grozni. Foo Figters i QOTSA su ovdje jer su im novi albumi tek razočaravajuće rutinsko i nenadahnuto, premda vješto slaganje starih i izlizanih klišeja, dok su Spoon ovim sasvim solidnim albumom ipak prilično razočarali nakon briljantnog "They Want My Soul". Ostali nemaju olakotnih okolnosti, albumi su im naprosto loši ili grozni.

Opširnije...

SJAJNA ZIMA U LISINSKOM: Od hrvatskih glazbenih diva, preko sevdaha do vrhunskih zborova, orkestara i solista

Opširnije...

„Lisinski preko duge“ ovosezonski je slogan kojim ova Dvorana želi istaknuti svoju širinu i otvorenost za sve ljude dobre volje i još boljeg različitog glazbenog ukusa. Lisinski je prostor nulte tolerancije na netoleranciju, isticao je Dražen Siriščević, ravnatelj Lisinskog na predstavljanju sezone. Raznolikost programa već se pokazala početkom sezone uz nastupe Johna Malkovicha, Zbora svećenika Sanktpeterburške mitropolije te Zbora, baleta i orkestra Crvene armije, a niz nastupa vrhunskih svjetskih umjetnika i orkestara, ali i domaćih pjevačkih diva, donosi i nastavak programa ove jeseni i zime.

Opširnije...

TRUSTYJEV IZBOR 50 NAJBOLJIH ALBUMA 2017. GODINE: Furiozni Idles prvi u čudesno kvalitetnoj glazbenoj godini

Opširnije...

Bila je to zapravo nevjerojatno bogata i kvalitetna glazbena godina, onakva kakva se u umjetnosti često dogodi kada je svijet u rasulu kakvom je danas. U 2017. je objavljeno toliko vrhunskih albuma u različitim žanrovima da bi se bez problema moglo složiti nekoliko lista najboljih s naglaskom na određeni stil. Zanimljivo je da su neki od najvećih i najpoznatijih čiji su se noviteti najvnestrpljivije iščekivali potpuno podbacili snimivši očajne albume ili razočarali s rutunskim, nenadahnutim i jedva prolaznim uradcima.

No dobro, devet takvih albuma nalazi se na posebnoj listi, a vlastitu će listu imati i najbolji hip – hop albumi. Ovdje su skupljeni najbolji albumi iz domene rock glazbe i njezinih podvrsta, naravno u skladu s vlastitim afinitetima. Kod ovako bogatog izbora teško je slagati rang liste pa ni ovo ne treba shvatiti ni čitati strogo po redosljedu, jer da je lista složena drugačije, opet bi bilo u redu. Idles su prvi jer su nekako drugačiji i najuzbudljiviji u ovogodišnjoj ponudi, a takvi kod nas uvijek imaju malu prednost, što ne znači da i ostali albumi među prvih pet pa i 10 nisu jednako dobri ili po nekim kriterijima čak i bolji. Sjajno je da su se u velikom stilu vratili LCD Soundsystem i Slowdive, a količina dobre glazbe koju izbacuju genijalni i čudesno plodni King Gizzard & Lizard Wizard upravo je nevjerojatna. Sve u svemu, po kvaliteti je na listu moglo upasti barem još 15-ak albuma, ali eto, mjesta ima samo za 50 plus jedan zaostatak od lani.

Opširnije...

PUBLIC SERVICE BROADCASTING U TVORNICI: Fantastičan nastup koji je zasjenio sve viđeno ove polusezone

Opširnije...

I tako, mic po mic, prohujala je već polovica nikad bogatije zagrebačke jesenske koncertne ponude. Bilo je tu i loših i manje dobrih i sasvim pristojnih koncerata. Mark Lanegan je recimo u prvoj polovici svog nastupa bio briljantan, da bi neshvatljivo sve to prilično palo u drugom dijelu, ali se uspio isčupati odličnim bisom. Koliko je pametno slaganje set liste važno, sjajno se moglo vidjeti na primjerima Lanegana i Nicka Cavea koji sve nastupe na aktualnoj turneji započinje davežom dugim 20-ak minuta odnosno četiri uvodne pjesme, međutim, kasnije to sa starim zicerima bitno živne i digne se, pa se nitko ne sjeća daveži i zijevanja s početka priče. Lanegan, pak, svoj davež publici priušti u drugom dijelu nastupa, što je obično put u propast, ali na sreću on je toliko dobar i uvjerljiv uživo, da se može i iz toga izvući dojmljivom završnicom.

Opširnije...